Šta donose sankcije protiv Irana i Rusije?

Iran to zna, Kina to zna i američka vlada očigledno to zna i: uprkos postojećim sankcijama protiv naftne industrije Islamske Republike, rekordne količine nafte iz Irana se isporučuju Kini.

„Ako vjerujete kineskoj vladi, zemlja ne uvozi naftu iz Irana. Nula. Ni jedan barel. Umjesto toga, uvozi mnogo malezijske sirove nafte. Toliko da, prema zvaničnim podacima kineske carine, zemlja kupuje više od dvostruko više malezijske nafte nego što Malezija zapravo proizvodi“, opisuje prevaru sa etiketama stručnjak za sirovine Havijer Blas na novinskom portalu Blumberg.

Jednostavnim trikom, kaže Blas, iranska sirova nafta postaje malezijska. Prema riječima trgovaca naftom, ovo je „najlakši i najjeftiniji način da se zaobiđu američke sankcije“. I tako je prošle godine Malezija postala četvrti najveći strani liferant nafte u Kini, iza Saudijske Arabije, Rusije i Iraka.

Iran već dugi niz godina koristi Ujedinjene Arapske Emirate (UAE) kao centar za izbjegavanje sankcija. Roba koja se nalazi na dugim zabranjenim listama iz SAD ili Evropske unije često dolazi u Islamsku Republiku preko Dubaija. U tu svrhu se preko Emirata dogovaraju i prerađuju zabranjene isporuke nafte.

Bez obzira da li se radi o rezervnim dijelovima za vozila ili avione: Iran je odavno modifikovao svoje lance snabdijevanja tako da se sve za čim postoji potražnja u Iranu može nabaviti preko trgovačkih i finansijskih centara kao što je Dubai. Ovo je skuplje od direktnog uvoza. Ali zapadne sankcije, posebno one SAD, se na ovaj način zaobilaze dugi niz godina.

Pretovarno mjesto u centralnoj Aziji

Takva pretovarna mjesta za sankcionisanu robu ima i Rusija. I ovdje jedva da postoji proizvod koji se ne može nabaviti iz treće zemlje: na primjer, rezervni dijelovi za njemačke luksuzne automobile ili elektronske komponente koje se koriste za navođenje oružja. Bivše sovjetske republike u centralnoj Aziji igraju ključnu ulogu. Prednost Moskve je što je Ruska Federacija povezana sa zemljama poput Kazahstana i Kirgizije u carinskoj uniji u kojoj je prekogranično kretanje robe dječja igra.

To znači da sankcionisani proizvodi sa Zapada, koji su za Rusiju tabu poslije uvođenja sankcija, mogu gotovo nesmetano da prelaze međunarodne granice. Kontrola? Gotovo nemoguća. Samo granica između Ruske Federacije i Kazahstana duga je oko 7.500 kilometara. Još jedan primjer je i Jermenija: prodaja njemačkih automobila i auto dijelova porasla je prošle godine za skoro 1.000 odsto.

Od kada je 22. februara 2024. godine 13. paket sankcija EU uveden Moskvi, Rusija je postala zemlja sa najviše sankcija na svijetu. Ovo dokazuju podaci Castellum.AI, platforme za usporedbu privatnog sektora iz SAD. Pa ipak, Rusija nastavlja svoj agresivni rat protiv Ukrajine, čime krši međunarodno pravo, a ruska ekonomija je sve samo ne propala.

Ruska vlada je upravo podigla prognozu privrednog rasta u ovoj godini sa 2,3 na 2,8 odsto. Međunarodni monetarni fond (MMF) čak očekuje da će bruto domaći proizvod (BDP) porasti za 3,2 odsto. Obrazloženje je otrežnjujuće za pristalice zapadnih sankcija: visoki državni izdaci i investicije u vezi saratom protiv Ukrajine, kao i – uprkos zapadnim sankcijama – visoki prihodi od izvoza nafte pokreću rusku ekonomiju, navodi MMF.

Zašto uvoditi sankcije?

Iran je bio najteže pogođena sankcijama zemlja na svijetu sve dok nije izbio rat u Ukrajini – sve dok Rusija nije napala Ukrajinu. Potom su se SAD i EU odlučile za nove runde sankcija. Rusiji je sada uvedeno više od 5.000 različitih ciljanih sankcija, više nego Iranu, Venecueli, Mjanmaru i Kubi zajedno.

Zašto onda nastavljati sa uvođenjem novih sankcija ako se njima ne može postići cilj – promjena ponašanja država? "Živimo u doba sankcija. Kada nikakve sankcije ne bi bile uvedene, to bi bilo skoro kao neizgovorena podrška. Ili kao da uopšte nije bilo odgovora na ovaj napad koji krši međunarodno pravo", kaže Kristijan fon Zoest, stručnjak za sankcije iz Njemačkog instituta za globalne i regionalne studije (GIGA) u intervjuu za DW.

Za autora knjige Sankcije: moćno oružje ili bespomoćni manevar?, koja je objavljena prije godinu dana, sankcije nisu dovele do promjene ponašanja Rusije ili Irana. Ali SAD i EU su u procesu pooštravanja mjera. Prema izvještaju Volstrit džornala, SAD spremaju sankcije jednom broju kineskih banaka kako bi ih isključile iz globalnog finansijskog sistema. Vlasti žele da zaustave finansijsku pomoć Pekinga za rusku proizvodnju oružja, prenosi američki finansijski list, pozivajući se na „ljude koji su upoznati sa tom materijom“.

EU se takođe pregrupisala kako bi bolje sprovela svoje sankcije. Od januara 2023. postoji službenik EU za sankcije, visoki diplomata Dejvid O'Saliven. Njegov posao je, na primjer, da putuje u postsovjetske države u ruskom susjedstvu i da ubjeđuje tamošnje vlade da jače sprovode sankcije“, objašnjava Kristijan fon Zoest.

„Sada postoji i takozvana klauzula bez Rusije, kojom se želi natjerati izvoznike da dokažu da roba koju isporučuju - mašine, vozila, automobilski dijelovi - ne ide dalje u Rusiju. Znamo takvu klauzulu o krajnjoj upotrebi iz Zakona o kontroli ratnog oružja“, dodaje stručnjak za sankcije.

Pritisak se povećava i u slučaju Ujedinjenih Arapskih Emirata: „UAE su postali utočište za zaobilaženje iranskih i ruskih sankcija“, navodi američki trust mozgova Atlantski savjet. Stoga je Radna grupa za finansijsku akciju (FATF), međunarodno koordinaciono tijelo koje su osnovali G7, EU i OECD za borbu protiv pranja novca, stavila je UAE na takozvanu sivu listu. Zemlje u kojima istražitelji FATF-a vide povećan rizik od pranja novca i finansiranja terorizma završavaju na ovoj listi.

„Prepoznat je opšti problem - postoje alternative i za Rusiju i za Iran da zaobiđu sankcije“, kaže Kristijan fon Zoest. Sada moramo da vidimo šta donose razne mjere.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu