Pomoć pri samoubojstvu, takozvana eutanazija trenutno je u Njemačkoj vruća tema. Upravo je eutanazija jedne umirovljenice ovih dana šokirala javnost.

Žena iz Bavarske nije bila smrtno bolesna, ali svejedno nije željela dalje živjeti iz straha da ne skonča u nekom bijednom staračkom domu. Pri tome su joj pomogli bivši hamburški političar i njegova udruga za eutanaziju. Njemačka je politika smjesta bila alarmirana, kancelarka Angela Merkel reagirala je na televiziji: "Ja sam apsolutno protiv bilo kakvog oblika aktivne pomoći pri umiranju. Bez obzira u kakvim se okolnostima događa", bila je jasna njemačka kancelarka.Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift:  Prizor iz sobe umirućeg bolesnika

Aktivna ili pasivna pomoć

No ima li čovjek pravo sam odlučiti kada i kako želi umrijeti? Aktivna pomoć znači da zadnja odluka o smrti, zadnji zahvat leži na pomagatelju, a ne na umirućem. U Njemačkoj, kao uostalom u gotovo svim europskim zemljama, ova aktivna pomoć je kažnjiva. U Francuskoj i Grčkoj je ona čak svrstana  na istoj razini s umorstvom. Pasivna ili indirektna pomoć nije kažnjiva ni u jednoj europskoj zemlji. Pasivna pomoć znači odustajanje od mjera koje produžavaju život, kao primjerice odustajanje od neke teške operacije kod teško bolesnih ljudi. Ili prepisivanje medikamenata poput morfija, koji olakšava bol, ali koji će možda skratit život umirućem.

Samrtni turizam

U Nizozemskoj i Belgiji od 2002. "aktivna pomoć" nije kažnjiva. Ali samo ako je pacijent opetovano i jasno izjavio da želi umrijeti. Uz to, dva liječnika moraju potvrditi da pacijent ionako ne bi dugo živio. Ova se pomoć daje samo Nizozemcima, kako bi se spriječio tzv. "samrtni turizam". No on postoji u određenom obliku u Švicarskoj. Tamo je dopuštena pomoć pri samoubojstvu. Čovjeku se može pružiti vrč s otrovom kojeg on sam, bez ičije pomoći, mora moći popiti. No tu pak leži opasnost da se već psihički i tjelesno ionako slabi ljudi lako mogu dati nagovoriti na samoubojstvo.